Danas smo, više nego ikada, zainteresirani za osobnu ishranu i samu kvalitetu ishrane. I pored toga što mnogo vremena posvećujemo hrani, uglavnom je nemoguće znati čime se zapravo hranimo.  Jedna od najintrigantnijih tema današnjice su sigurno i fitoestrogeni. Kruže priče o njihovoj štetnosti, pa često i na sam njihov spomen zamišljamo kako si uništavamo zdravlje.

Prije svega, trebamo napraviti razliku između fitoestrogena koji se prirodno nalaze u hrani, i ksenoestrogena za koje smo sami krivi. Ksenoestrogeni su sintetičke kemikalije prisutne u našoj životnoj sredini koje remete normalnu aktivnost estrogena i mogu utjecati na poremećaj endoktrinog sustava. Oni mogu biti prisutni posredno, u kemikalijama koje dospijevaju u zemljište i vodotokove kao otpad kroz kanalizaciju, ili direktno, namjerno, u sredstvima za higijenu, hrani, a najčešće kroz plastiku, boje i lakove koji, na primjer, sadrže veoma prisutan bisfenol-A, ili nonilfenol prisutan u ambalaži za hranu. U zadnje vrijeme brojna testiranja u prirodi su dokazala prisutnost sintetičkih estrogena koji potiču iz oralnih kontraceptiva, a dospijevaju u vodotokove preko kanalizacije. Tom vodom se potom navodnjavaju polja gdje su usjevi za ljudsku i stočnu ishranu.

Planet Zemlja je složen ekosistem koji funkcionira na principu razmjene materije. Sve što u njega “ubacimo” ili mu narušimo balans , vratit će nam se. Priroda je lijepo izbalansirala elemente i preko hrane bi trebalo da dobijemo sve hranljive materije koje su nam potrebne. Tako postoje i brojne namirnice i plodovi koje sadrže fitoestrogene u tragovima, kojima se ljudi stoljećima hrane, i koje su samo od pomoći. Obično kada čujemo  ’fitoestrogeni’ prvo pomislimo na soju. Ali popis plodova koji ih sadrže je poduži, i uključuje i namirnice koje su nam često na trpezi.

Što su fitoestrogeni ? Sama riječ je starogrčkog porijekla, fito (phyto) je biljka, estrus (estrus) je libido, seksualna želja, a gen (gene) znači stvarati. Kada sve to spojimo, značenje nam je jasno. Postoji hipoteza da biljke koriste fitoestrogene kao prirodnu obranu, odnosno način kontrole populacije biljojeda, tako što utječu na plodnost ženki. Fitoestrogeni se prvi put u knjigama spominju 1926. godine, ali njihov efekt je do tada bio nepoznat. Međutim, ono što je mnogo, mnogo prije toga bilo poznato je da postoje biljke i plodovi koji mogu utjecati na plodnost, a naročito biti od pomoći u periodu kada žena gubi plodnost – u menopauzi.

Osim soje, koja vrsta hrane još sadrži fitoestrogene? Iznenadit ćete se: laneno sjeme, susam, grčko sjeme, ovas, ječam, grah, leća, slatki krumpir, riža, jabuke, mrkva, nar, pšenične klice, kava, pivo, komorač,…

Ono što nauka nije mogla definirati, ali se u narodu već više stotina godina zna, jeste da fitoestrogeni, oni prirodni koje unosimo preko namirnica i ljekovitog bilja, imaju veoma povoljan utjecaj na cirkulaciju, srce i krvne žile, metabolizam, centralni živčani sustav, a kod žena, naročito kada ulaze u menopauzu, mogu znatno olakšati neugodne simptome. Žene koje žive na dalekom Istoku i redovito konzumiraju soju, tofu sir i ostale proizvode od sojinog zrna, skoro da neprimjetno ulaze u menopauzu. Danas se ženama često prilikom ulaska u menopauzu prepisuje sintetički estrogen. Fitoestrogeni su prirodna alternativa, i dokazano mogu smanjiti valunge i preznojavanje, ali i smanjiti rizik od osteoporoze i raka dojke. Fitoestrogeni mogu pomoći i ženama tokom reproduktivnog perioda jer mogu izbalansirati hormone i spriječiti neugodne pojave u drugoj polovici ciklusa kao što su promjene raspoloženja, energije i pojava akni.

Kako fitoestrogeni djeluju u tijelu žene? Interesantno je da je njihovo djelovanje dvostruko: slabo estrogensko i izraženo antiestrogensko. Biljne tvari se vezuju za estrogenski receptor i izazivaju estrogensku reakciju, koja je oko 1000 puta manja od reakcije koju izaziva pravi estrogen. Kada se estrogenski receptori zasite, fitoestrogeni sprečavaju prirodni estrogen da se veže za svoje receptore, pa je u reproduktivnoj fazi života (od prve menstruacije do menopauze), njihov terapeutski efekat antiestrogenski. On se naročito pozitivno ispoljava kod poremećaja izazvanih hormonalnim disbalansom, kao što su endometrioza i miomi na maternici.

Fitoestrogeni, dakle mogu biti naši saveznici. Nažalost, posljedice negativnog utjecaja čovjeka na prirodu često nas navode da zaziremo od fitoestrogena. Ali naš neprijatelj nije soja, ovas ili mrkvaa – naš neprijatelj je čovjek koji modificira sjeme kako bi povećao proizvodnju ,čovjek kome je na prvom mjestu profit, a ne opća dobrobit.

Fitoestrogeni su naši prirodni balanseri. I upravo je balans prava riječ: u životu treba sve raditi s balansom. Bilo kakvo pretjerivanje, od individualnog, pretjeranog unosa jedne te iste namirnice, do globalnog utjecaja na prirodu i njezinog nasilnog mijenjanja, nije dobro.

Fitoestrogeni su u vrlo blagom obliku prisutni i u ljekovitom bilju: virak, hajdučka trava, rusomača… sve su to trave koje su se stoljećima koristile kako bi se zaliječile rane i izliječili razni poremećaji. I u njima se nalaze u pravom obliku, u pravoj količini koja nam može pomoći, a neće štetiti.

Ljekovito bilje ubrano na planinskim poljima, daleko od naselja i civilizacije, ulazi i u sastav preparata koji su namjenjeni ženama: Femisan A – za žene u reproduktivnom periodu, i Femisan B – za žene koje ulaze u menopauzu. Postoje fitoestrogeni, i… fitoestrogeni. U Femisanima su definitivno oni pravi, naši prirodni balanseri.